[ Pobierz całość w formacie PDF ]

Server ih je napao dok su se spuatali niz jarugu. To je bilo dobro mesto za
zasedu, i da je Bogomoljka reaila da lièno obavi posao nekoliko njih bi
svakako poginulo ili bi dobilo ozbiljna oateæenja sistema. Server je bio ni~a
maaka koju je izgleda Bogomoljka sastavila u hodu. Tako je i izgledao.
Tobi ga je ugledao trenutak pre nego ato je otvorio vatru na njih.
Njegovi veliki diskovi bili su izvuèeni i elektromagnetni mlaz pogodi Tobija u
levi bok. Servo ureðaji mu se ukoèiae a noge oduzeae, klang i klang, i nije ih
viae oseæao. Istog èasa se sruèio na zemlju.
Zrak je zahvatio i Cerma, ali on je bio br~i i uspeo je da probuai rupu u
serveru. To ih je spaslo od ozbiljnog pr~enja.
Kilin je bio na otvorenom, nije ~urio i pogodio je servera usred srede, tako
da su mu se elektromagnetni rezervoari prosuli uz dugu akripu. Ostao je na
mestu mrtav.
Odmarali su se dok se Tobijev servo nije sredio. Nisu mnogo govorili, ali otac
mu je pomogao sa spr~enim utikaèima. "Ti serveri nisu tako spori kao
ato ljudi misle", reèe mu.
Tobi je znao ata to znaèi, a kad je malo razmislio uvideo je da je server
zaista bio spor. On je lutao kroz svoju liènu maglu i nije ni primetio profil
koji mu se pojavio u èulima. Zanemarivnaje znakova dok si na èelu zaista je
glupo.
"Izvini." Jedino to je mogao da ka~e.
Tobi besno autnu servera, a potom se nagnu nad njim. Otvorio je neke zaptivke,
proèeprkao unutra i izvukao dva glatka keramièka predmeta nalik na savijena
jaja.
"Magnetne zamke", reèe Cermo.
"Fino." Kilin pa~ljivo uze jednu. Imala je prikljuèke uobièajene za maake i
Tobiju je izgledala ispravna. "Mo~emo li da ih upotrebimo?"
"Da ja pokuaam", reèe Kilin.
"Izvini", ponovi Tobi.
Kilin ubaci jedno jaje u servo na kuku. Uklopilo se. "Dobar plen." To je bio
Kilinov naèin da odgovori. "Hajde da jedemo."
6. KONCEPTUALNI PROSTORI
Najd~el oseti da ga je neato aèepalo. Povuklo. Sna~no, grubo, iste~uæi mu vrat
-
- i naaao se negde drugde.
Senke po kamenju. Hodao je kroz dvoriate. Nije bilo poploèano kaldrmom, nego
spljoatenim belim lobanjama, kavezima od rebara, slomljenim rukama. Kosti su
pucale pod njegovim koracima.
Ulicom poploèanom kostima airio se aapat. Oatre i gorke reèi, istrgnute iz
grla koja su nekada èeznula i ~elela.
Podloga postade meka. Bespomoæno je hitao napred, propadajuæi pri svakom
koraku u lepljivu, krvlju natopljenu proalost.
Smrdljiva ulica izgubljenih. Moèvara mrtvih ~elja.
Tama se slivala sa sve u~ih zidova.
Sve to se kuvalo pod tankim velom svesnog uma.
Svetlosni impulsi su se borili i airili preko otvorene pozornice ljudskog
intelekta. Strane su galamile i sudarale se. Unutraanji svet beskrajne borbe.
Nagoni, razum, svi prelivi izmeðu njih.
A ispod te male svesne pozornice delovale su ~ilave veze. Tu je radio duboki,
unutraanji um. Stvaranje, èe~nja, oseæanje uzviaenosti - sve se preplitalo i
vrebalo, bez svesnog glasa. Na pozornicu svesti su se probijali samo silom,
kao iznenadni glumci u drami koju nije pisala nijedna strana.
Znao je da je to ljudski usud.
Gledao je sopstveni um.
Èovek to ne mo~e. Ne mo~e da izaðe napolje i gleda sebe kako stièe ideju, da
prati puteve ~elje ili negodovanja...
Pa... ko mu je to uèinio?
Page 164
ABC Amber Palm Converter, http://www.processtext.com/abcpalm.html
Tog èasa se ponovo zaèu ogromni glas i sada je znao da je odnesen negde
drugde, u neki drugi mali kavez u lavirintu uma.
Da nastavi svoje malo predavanje. Naravno.
Sve ~ivo izvlaèi energiju, koristi je i odbacuje ostatke, energiju u
degradiranom obliku. Istorija ~ivota je duga saga o nesvesnoj genijalnosti, o
nala~enju novih puteva u poljima blistave energije. Svemir je joa mlad, i airi
svoju energiju u cvetovima preterano blistavih zvezda, uskovitlanih
singularnosti, obilne preciznosti. %7Å„ivot se time koristi.
Organizmi - prirodni, mehanièki/elektronski, ili magnetni - hrane se iz svojih
ekosistema. Tim sistemima upravljaju obièni izvori energije iz dubine.
Za Prirodne, blaga sunèeva svetlost i hemikalije. Za ostale, masa i sirovi
fotoni i elektirèna pra~njenja. No, i organizmi sa umom i sami su izvori
energije za viae redove: samoumno~avajuæe sisteme informacija. Oni mogu da
obitavaju samo unutar mozga, ili u proairenjima mozgova - knjigama,
kompjuterima, bankama podataka. Mentalna muzika, podr~ana prostom materijom.
U organskim æelijama, enzimi i sirovi materijali èine podlogu za stvaranje
DNK. Virusi ih otimaju da se sami umno~avaju. I umovi mogu da dobiju parazite.
Na pozornici umova odvijaju se drame. Ideje mogu da steknu strepnje,
neispunjene potrebe, èak i rasutu mentalnu glad nazvanu radoznalost.
Umovi su podloga za meme. Najjednostavniji memi su kao bolest. Neke zaraze su
korisne, neke atetne, neke samo smetaju - ali sve se hrane iz samih
organizama. Jer se hrane procesom mialjenja svojih domaæina.
Kulturna evolucija se mo~e posmatrati kao napredovanje tih sistema: memi su
samo-aireæa kultura. Kod mnogih ~ivotnih oblika javljaju se verske ideje kao
najraniji primeri toga.
Èak i prosti mentalni sistemi mogu da postavljaju pitanja na koja ne mogu
dobiti odgovor - na koja se ni ne mo~e odgovoriti. Planiranje buduænosti pru~a
moænu prednost u opstanku; poimanje da ne treba da se vratia na opasno mesto
znaèi da mo~ea do~iveti sutraanje svitanje. Zavisnost od godianjih doba,
pogotovo u zemljoradnji, izoatrava ovo odabiranje.
Razmatranje buduænosti, opet, podi~e velika pitanja. Nerazreaive zagonetke:
kuda æu otiæi posle smrti? Gde sam bio pre roðenja?
Mentalna napetost koju stvaraju takvi prirodni problemi stvara niau. U
to udubljenje u mentalnom predelu mogu da se usele ideje. Pojavljuju se
mutacijom ranijih, sliènih ideja. Obezbeðuju prihvatljive odgovore na
nerazreaiva pitanja, i tako zauzimaju niau. Domaæinu odgovara takva pomoæ, jer
ona mu koristi.
Onda mogu da se aire. One ideje koje same stvaraju sopstvene kopije u drugim
mozgovima imaju bolje aanse da opstanu. Neke od njih dovode do potpunog
zanemarivanja obiènog sveta, stvarajuæi religije podlo~ne masovnim
samoubistvima, ili celibatu, ili iracionalnim pokuaajima da se vera airi
nasiljem. One brzo ubijaju domaæina, i time ogranièavaju rast mema.
Uspeani parazitski memi evoluiraju u uzajamne simbionte. Primer za to su
stabilne, dugoveène religije. Njihovi poklonici hiljadama godina prenose
doktrine i formalizme. Mogu èak da prihvate i prime druge ideje, prenoseæi ih
vremenom dalje, zaatiæene masom i snagom vere. [ Pobierz caÅ‚ość w formacie PDF ]

  • zanotowane.pl
  • doc.pisz.pl
  • pdf.pisz.pl
  • domowewypieki.keep.pl